Od 11 do 13. lipnja održan je 16. Ogulinski festival bajke. Na već poznatom Festivalu i festivalskim scenama izvedene su kazališne i ulične predstave, radionice, plesne izvedbe, slikarske izložbe, kviz, adrenalinski punktovi, pripovijedanja, obilasci, penjačko-pripovjedačka tura na Klek i mnoge druge vesele aktivnosti i događanja. Bilo je, kao i obično, radosno, šareno, poučno, mistično i zanimljivo.

Pripovjedači: Sabina Gvozdić, Perry Ground, Sandra Vukoja

DMC Open Land pratio nas je na putu na Klek pa su tako prvi put ponudili i prezentirali ponudu i raskoš ogulinske pripovjedne umjetnosti, prirode i gastronomije. Tako sam na Festivalu ove godine pripovijedala dvije bajke: Vješticu autorice Eme Božičević i to navrh Kleka i Regoča Ivane Brlić-Mažuranić u ljepoti Đulinog vrta. Zaslanili smo se i ogulinskom masnicom – tradicijskim kolačem koji je oduševio goste širom Hrvatske, a okupljene na Kleku oko priča i kolača.

Prvi put ove godine održat će se Festival u dva navrata: drugi put drugi vikend u rujnu, a prijave za umjetničke i komercijalne sadržaje možete pronaći na stranicama Turističke zajednice grada Ogulina.

Nastavili smo živu riječ prenositi dalje pa smo na otvorenju Margaretinog leta u Bakru 26. lipnja pripovijedali biografsku priču o Ivanu Čopu, slijepom vodonoši koji je s tamom u očima, ali svjetlom u srcu i umu, nosio vodu imućnim Bakranima i tako skrbio za sebe i obitelj. Što ovu priču čini posebnom je to da su mu upravo neki od zdravih i imućnih sugrađana ostali dužni i dandanas. Cjelodnevni program u Bakru obilježen je upravo u znaku slijepog vodonoše kroz niz radionica, pripovijedanja, izložbi… Tema ovogodišnjeg Margaretinog leta mi se svidjela jer ukazuje da postoje priče koje niti su lijepe, niti pravedne, a o njima treba pripovijedati i na taj način možda (nadam se) potaknuti na razmišljanje. Kakvo razmišljanje? To neka svatko za sebe prosudi.

Pripovijedanje, Bakar, Margaretino leto

Zatim smo skoknuli do Zagreba, i to do Mažuranca na kojem se ove godine održava Caffe de Matoš: caffe na otvorenom u kojem gostuju umjetnici, pjevači, pjesnici i umjetničke izložbe u atraktivno uređenom parku u samom središtu Zagreba. Vanjski prostor, koji je uređen u industrial retro stilu, navede vas da nađete svoju lokaciju (ležaljku) i pogledom prelazite sve nebrojene detalje po parku pune svjetla, predmeta s Hrelića, izloženih pjesama, lampica i šljokica, kako zapravo pristoji lokaciji i dobu godine. Vrlo urbano i ugodno, tamo vrijeme leti. Za sebe kažu: „Suvišno je trošiti riječi na to da trebate doći na @caffedematos, pa samo dođite.“ Slažem se! Tamo sam 7. srpnja pripovijedala bajku Vještica. Postupali smo s bajkom tankoćutno i pažljivo. Bila je to divna ljetna noć puna smijeha, radosti, urbane i ugodne vibre – najbolje od grada Zagreba. Publika je uživala u bajci.

Caffe de Matoš, Zagreb

Ponosna sam i na suradnju u dokumentarnom filmu Elvisa Bilalića, “Putevi vode” koji će uskoro biti premijerno prikazan na nacionalnoj televiziji. Obuhvaća sve rijeke i jezera koje počinju i završavaju u Hrvatskoj, i nosi snažnu ekološku poruku, te poziv na čuvanje naših prirodnih blaga i fenomena. Ponosno sam sudjelovala i pridonijela – glasom.

Ljeto u Ogulinu pak organizirano je tako da se svaki vikend nudi nekoliko besplatnih aktivnosti, a sve možete provjeriti na Facebook stranici Turističke zajednice grada Ogulina. Ogulinom je do sada prošlo mnogo malih i velikih ljubitelja prirode i nematerijalne kulturne baštine, a ja se potrudim da svatko kući ponese sjećanje kao suvenir, svoju sliku doživljaja u glavi, i to zauvijek!

Ljeto nam je u punom jeku, naše mnogobrojne vode su čiste, livade pokošene, parkovi uređeni, bajke memorirane… A vi trebate samo rezervirati termin za svoju rutu!

Lektura: Skaska, obrt za poslovne i umjetničke usluge, vl. Sanja Kolić.

Živo ljeto – drugi dio