S proljećem stižu i ljepši dani, duži dani, samim tim pogodniji za izlete i druženja na svježem zraku, što pogoduje većini, i raduje.
U pripremama predstojećih nastupa, i očekivanju mnogih učeničkih skupina iz cijele Hrvatske, napisat ću nekoliko riječi o tome kako smo ispratili zimu i dočekali proljeće u kolijevci pripovijedanja i Zavičaju bajke – Ogulinu.
Upravo pred sam kraj zime, od 14.-16. ožujka – u Centru za posjetitelje Ivanina kuća bajke, održala se Radionica pripovijedanja kojoj je sudjelovalo osam mladih i odraslih osoba raznih profesija. Program se provodio pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, “Bajkovita zima uz ognjište”, u Centru za posjetitelje Ivanina kuća bajke. Kroz tri dana druženja i upoznavanja razgovarali smo o pripovijedanju, i kroz teoriju i praksu stekli uvid u umijeće prenošenja bajke. Pravilno govorenje, javni nastup, tehnika pripovijedanja, skice, govorne vježbe i atmosfera govora samo su neke od tema kojima smo se bavili. Radili smo kroz bajku Kraljević Žabac, koju smo i do detalja analizirali, te na taj način spoznali kako je svaka bajka duboka rijeka, a ne samo niz riječi i fantastičnih događaja namijenjen zabavi ili samo djeci.
Za vrijeme procesa, nisam se iznenadila emocijama koje su potekle pa smo doživjeli i smijeh i suze kroz tih nekoliko sati druženja, što je i bio jedan od ciljeva Radionice. Ponekad je potreban mali ali ciljani poticaj kako bi neki od naših zapretenih osjećaja izašli na vidjelo. A bez osjećaja pripovijedanje je teško moguće. Zahvalna sam i na toj prilici i iskustvu koje će mi svakako koristiti u daljnjem radu, a sigurna sam da će biti od praktične koristi i polaznicima. Bilo je tako među nama odgojitelja, nastavnika, učitelja, muzealaca… iz Ogulina, Karlovca i Svetog Ivana Zeline, sve ih ovim putem pozdravljam i zahvaljujem na dolasku otvorena uma i srca, te želim puno uspjeha u daljnjem radu! Zahvaljujem i Ivaninoj kući bajke na toploj dobrodošlici i atmosferi koja je podržavajuća bilo da se radi o pripovijedanju, ili Radionici pripovijedanja – entuzijazam i naprosto dobrodušnost djelatnika je od velike pomoći u provođenju svakog projekta.
Što smo ustvari stekli, koja znanja i vještine, što smo osvijestili kroz radionicu, te kako nam ona u nastavku rada s djecom i odraslima može pomoći, koje su dobrobiti prakticiranja pripovijedanja u najširem smislu:
Priče pobuđuju znatiželju i drže pažnju publike, što je razlogom zašto se učenici i slušatelji lakše povezuju s informacijama kada su predstavljene kroz priču, što nadalje povećava motivaciju za učenjem i sudjelovanjem.
Priče pomažu u kontekstualizaciji informacija, čineći ih lakšim za razumijevanje i pamćenje. Struktura priče (početak, zaplet, vrhunac, rasplet) olakšava organizaciju informacija, što znači da slušanje priča od pripovjedača pogoduje boljem pamćenju.
Priče često sadrže emocionalne elemente koji potiču razvoj empatije i razumijevanje tuđih osjećaja. Kroz priče, možemo se staviti u tuđe cipele i razviti bolju svijest o različitim perspektivama, što pogoduje razvoju empatije i emocionalne inteligencije.
Pripovijedanje zahtijeva jasnoću, konciznost i sposobnost prilagodbe publici, što sve doprinosi razvoju općih komunikacijskih vještina, a što znači da postajemo vještiji u prenošenju složenih ideja na jednostavan način.
Pripovijedanje potiče kreativno razmišljanje i maštu, kako kod pripovjedača, tako i kod slušatelja. Kroz priče ljudi mogu istraživati nove ideje i perspektive, što potiče inovativnost i otvorenost uma.
Žašto je Radionica imala tako pozitivan učinak:
Zato što je pripovijedanje kreativan proces koji omogućuje ljudima da izraze svoje misli i osjećaje na jedinstven način. Na radionici je stvoren siguran prostor za sudionike da istraže svoju kreativnost, što znači da smo oslobodili svoj kreativni potencijal.
Priče imaju moć povezivanja ljudi na dubljoj razini. Kroz zajedničko pripovijedanje, sudionici su stvorili posebne veze i osjećaj zajedništva, što znači da smo se povezali s drugima.
Priče jesu – snažan alat za emocionalno oslobađanje i iscjeljenje. Dijeljenje osobnih priča ili slušanje tuđih iskustava, pomaže ljudima da se suoče s vlastitim emocijama i pronađu utjehu, što znači da smo u nekoj mjeri oslobodili svoje emocije.
Sve navedeno nam je proširilo horizonte i omogućilo upoznavanje s novim alatima koje, uz predanost i rad, možemo razviti u vještine primjenjive u svim sferama života, kako osobnim tako i profesionalnim.
Već nekoliko dana nakon radionice održano je već poznato pripovijedanje kojim ispraćamo zimu i pozdravljamo proljeće – Bajkovita zima uz ognjište. U programu sudjeluju pripovjedači, a koji pripovjedači ili koje su pripovjedačice ove godine uveličale Bajkovitu zimu, i s kojim bajkama su zimu ispratile, pogledajte na službenim stranicama Centra za posjetitelje Ivanina kuća bajke, Youtube kanalu te na Facebook službenoj stranici Kuće.
Pripovijedala sam bajku Kako je Potjeh tražio istinu, a bajku su slušali učenici šestog razreda Prve osnovne škole, sa svojom učiteljicom Doroteom Palijan.
Večernje pripovijedanje kojem je tema bila šaljive narodne bajke, okupila je ljubitelje narodnih bajki, a ja sam pripovijedala bajku o najnesretnijem čovjeku na svijetu.
Tako je ožujak mjesec bio pun zanimljivih i inspirativnih događanja, i već nam je na pomolu rođendan oca moderne bajke – Hansa Christiana Andersena, pa nastavljamo u maniri Čajnika ili Igle, Carevog novog ruha ili Cvijeća male ide, i mnogih drugih bajki bez premca. Nadam se da se na nekim od pripovijedanja i vidimo! Do tad – sve nam cvjetalo!
