Zahvaljujući 150. obljetnici rođenja Ivane Brlić Mažuranić, kroz cijelu godinu i razne programe gostovala sam u mnogim knjižnicama, školama i kulturnim ustanovama. Tako sam posljednjih 120 dana prešla kilometarske udaljenosti do mjesta od kojih ću neka nabrojati:
Ljeto u Ogulinu je manifestacija koja se već tradicionalno održava svako ljeto tijekom srpnja i kolovoza. Tako se od kulturnih preko sportskih i zabavnih sadržaja može pronaći za svakoga ponešto.
Na Ruti bajke i na pripovjednim nastupima poznala sam goste iz Mađarske, Japana, Italije, Nizozemske, a najviše je bilo naših posjetitelja, pretežito obitelji iz doslovno cijele hrvatske. Informacije uvijek nekako dođu do posjetitelja, i raduje me što su ljetne Rute bajke pod pokroviteljstvom TZ grada Ogulina i Grada Ogulina, odlično posjećene, a upiti dolaze već krajem lipnja mjeseca kad se planiraju godišnji odmori i školska godina je na samome kraju.
Nakon Ljeta u Ogulinu, pripovijedala sam u Varaždinskim Toplicama na njihovom poznatom Festivalu Lovrenčevo. Varaždinske Toplice sa starim rimskim termama, koje su svega stotinjak metara udaljene od novog kompleksa toplica, frekventno je i lijepo uredno uređeno mjesto, koje nudi predivne parkove za šetnje, termalnu vodu za plivanje, te za vrijeme ovoga Festivala – kulturna i zabavna događanja. Atmosfera je bila više nego pozitivna, i svakako se nadam da ćemo i dalje nastaviti tradiciju pripovijedanja bajki za Lovrenčevo.
Ogulinski festival bajke od 6. do 8. rujna probudio je radost u nama s mnogim predstavama, pripovjednim nastupima, radionicama i ostalim aktivnostima koje Ogulin pretvaraju dva puta godišnje u mravinjak smijeha, zabave, iznenađenja ali i dubljih uvida u svijet bajki. U rujanskom izdanju Festivala bajke pripovijedala sam bajku Kako je Potjeh tražio istinu. Izvedba je to bila koje ću se ja rado sjećati, jer sam bajku u trajanju od 40 minuta izvela u dahu! Još jednom zahvaljujem umjetničkom direktoru festivala Pašku Vukasoviću na čestitkama i pozitivnoj kritici nakon izvedbe. Cijenim svaku kritiku.
Književno znanstveni skup Ivani za 150. rođendan održao se je na prvi dan Ogulinskog Festivala bajke, a šetnja s uzvanicima i posjetiteljima počela je ispred mjesta na kojem je bila rodna kuća naše Ivane. Ivana je rođena u Ogulinu, 18. travnja 1874. godine, u kući jednokatnici s dvorištem, u glavnoj i danas najdužoj ulici grada. Možemo zaključiti da je dolaskom obitelji Mažuranić u Ogulin počeo kulturni razvitak grada. Vladimir Mažuranić ugošćava ovdje mnoge povijesne ličnosti tog vremena, poput Buda Budisavljevića, Augusta Šenoe i mnoge druge, što dovodi do zaključka kako je obitelj Mažuranić imala važnu ulogu u kulturno intelektualnom razvitku našega grada. Mnoge manje poznate priče iz života spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić obuhvatili smo šetnjom, na oduševljenje svih prisutnih.
Zahvaljujem Centru za posjetitelje Ivanina kuća bajke na pozivu i povjerenju ukazanom u pripremi i realizaciji šetnje. Znanstvenom skupu prisustvovali su svojim izlaganjima Theodor de Canziani iz Rijeke, Andrijana Kos-Lajtman iz Čakovca, Dubravka Zima iz Zagreba te Lidija Dujić iz Slavonskog Broda – svatko na svoj način i iz svog profesionalnog kuta govorili su nam o životu i djelu Ivane.
Knjižnica i čitaonica Dvor u Dvoru, pozvala me kako bi učenicima Osnovne škole u knjižnici pripovijedala bajke, i njihov je izbor bila Ivanina bajka, tako pripovijedasmo Sunce djever i Neva Nevičica. Zahvalna sam i na pozivu i na lijepom dočeku, marendi i poklonima kojima su me obasipali.
Između pripovjednih nastupa, Ogulin ovu jesen posjećuju mnogi mnogi posjetitelji – zanimljiva grupa stigla je iz Bajmoka. Na žalost, putovanje koje je ionako dugo, bilo im je otežano prometnim kolapsom i dugim čekanjem na putu a zbog prometne nesreće, no kad smo stigli rastrčali smo se po gradu kao maratonci kako bi što više vidjeli u što manje vremena. Mnoge grupe posjetitelja umirovljenika također su šetale Rutom bajke, iz Zagreba, Donjeg Lapca, Istre, Like, Zagorja, Dalmacije, Međimurja, Podravine itd.
Svjetski dan turizma obilježili smo i u Ogulinu jednom šetnjom sa srednjoškolcima. Turistička zajednica grada Ogulina tako je „počastila“ ogulinske srednjoškolce Rutom bajke, a bome nas se skupilo i tri razreda. Svijet u kojem i kakvom živimo izazovan je ali ne samo nama odraslima, još više učenicima i srednjoškolcima kao i mladima. Čujem i čula sam razne konstatacije o tome kako su mladi ovakvi ili onakvi. To nije točno, mladi su hrabri, svjesni su situacije u svijetu, teškoće pronalaska svog mjesta pod suncem, važnosti izbora zanimanja… no, i oni kao i mi, žele da ih se čuje i doživi kao punopravne članove društva. Puno radim s djecom, od vrtićke pa do studenata, i osim nekih iznimaka, mladi su otvoreni, bistri, voljni slušati i čuti, naučiti i pitati. Tri razreda srednje škole, obilazak u trajanju od sat vremena, niti jedna intervencija poput „mir“, „tiho“ ili slično, nije bila potrebna. Profesorica Maja Mamula Salijević, te knjižničarka Iva Brajdić koje jako dobro poznaju svoje učenike, pridonijele su u organizaciji ove šetnje velike grupe velikih učenika.
Mjesec hrvatske knjige uz moto Pričaj mi obilježavao se je mjesec dana, a ja sam svoj doprinos dala u središnjem programu i knjižnicama. 25.10. održala se je Šetnja s Ivanom – u prisustvu učenika i posjetitelja, prošetali smo Ivaninim rodnim zavičajem. Zašto i kako je Ivana voljela svoje rodno mjesto, ako vam nije jasno, odgovore možete pronaći uzmete li u ruke Autobiografiju koju je napisala 1916. godine u Toplicama Topusko. Na samome početku kaže ovako:
„Ogulin mi je rodno mjesto, a 18. travnja 1874. dan mojega rođenja. Moji roditelji (Vladimir Mažuranić, tada državni odvjetnik, a sada umirovljeni potpredsjednik Banskog stola u Zagrebu, i Henrieta rođ. Bernath) budu 1875. premješteni u Karlovac. – No već u mojoj šestoj, a poslije opet u dvanaestoj godini desila se prilika da proboravim neko vrijeme u rodnom mjestu Ogulinu. Odande potječu prvi jaki utisci kojih se sjećam. Već za prvoga od ovih boravaka sjećam se osobito uzbuđenosti koju je u mene proizvela neobičnost okolice i tamošnjih narodnih nošnja. Drugi boravak donio je prve moje bilješke i malo zatim prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine. Čudnovati i napadni oblici Kleka i romantičnost Dobre pružali su mojoj mašti toliko hrane da sam daleko u noć prevraćala u mislima najčudnovatije slike i fantastične mogućnosti: što li se sve odigrava u dubokoj noći oko Kleka. Čudnovatim načinom pretpostavljala je moja mašta ne navrh Kleka već u nutrini njegovoj silne, burne i neprestane prizore odigravane fantastičnim, većinom herojskim, sad povijesnim sad biblijskim bićima, sve u nekoj svezi, a sve s nekim maglenim patriotskim ciljem. Štoviše, ove slike, koje su mi se prikazivale, nisam držala za tvorevine mašte, već za neko otkrivenje, koje mi je iz daljine odavalo istiniti nutarnji život Kleka.“
Šetnja s Ivanom projekt je na koji sam vrlo ponosna. Centru za posjetitelje Ivanina kuća bajke zahvaljujem na pozivu i odličnoj organizaciji, požrtvovnosti u radu i iznalaženju rješenja za sve što se je u organizaciji ove svečanosti našlo na putu.
Nastavila sam dalje vrlo brzo, našla sam se uz veliku, moćnu i divnu Unu, u Kostajnici. Kestenijada je manifestacija koja slavi mjesto i ljude u njemu, a proslava je uveličana i pripovjednom umjetnošću.
Kestenovim šumama bogata su brda s obiju strana Une, a Pounje i kostajnički kraj imaju prebogatu povijest, pa je i festival takav –vitezovi, viteške igre, šetnje starim gradom, izrada grnčarije… samo su neke od aktivnosti koje tamošnja turistička zajednica priprema svake godine, pa ako ikad imate priliku, posjetite Kestenijadu u Hrvatskoj Kostajnici – zbog mirisa kostanja i edukativnih radionica, predstava, i ostale bogate ponude!
Hrvatska knjižnica za slijepe pozvala me je 30.10. kako bismo obilježili Mjesec hrvatske knjige. U knjižnici na pripovijedanju sudjelovali su korisnici knjižnice i učenici jedne osnovne škole. Pripovijedali smo bajku Regoč, te snimili podcast koji će biti emitiran u prosincu mjesecu. Zahvaljujem da divnoj dobrodošlici i gostoprimstvu te se nadam suradnjama i u budućnosti.
Dječja kuća u Rijeci mjesto je znanja i radosti koje su ovdje neodvojive. Kuća vrvi djecom i roditeljima poput mravinjaka, program je edukativan, zabavan i živ, pa se tako dogodilo još jedno živo pripovijedanje.
Pripovijedanjem slavimo neposrednost i druženje, slušanje i govorenje, širimo horizonte i učimo i pitamo se – na mjestu. 26.10. izvela sam strašnu bajku Vještica, spisateljice Eme Božičević, koja je rođena Ogulinka, živjela od Dubrovnika do Zagreba, a pisala kad je dječja književnost u nas još bila u povojima. Prijave za pripovijedanje bile su pune i bila sam žalosna kad je nekoliko djece ostalo s one strane vrata. No, vratit ću se s novim bajkama i bit će još prilike za strašne i manje strašne bajke!
22.10. u sklopu Mjeseca hrvatske knjige posjetila sam Bjelovar Bibliobus – pripovijedali smo u OŠ Mirka Pereša Kapela, OŠ Veliko Trojstvo, i Područnoj knjižnici Nova Rača. Drugo je ovo gostovanje na poziv s Bibliobusnom službom u Bjelovaru, a nakon obilaska triju područnih škola, uvjerili i pokazali smo kako umjetnost nije rezervirana samo za neke i negdje, već i u udaljenijim od gradova, općinama i mjestima. Hvala Bibliobusnoj službi na pozivu, na dobrodošlici i organizaciji zahvaljujući kojoj su učenici triju škola prisustvovala pripovijedanju.
Knjižnice grada Zagreba – Knjižnica Kustošija – za Mjesec hrvatske knjige put me je doveo u srce Zagreba – zapad Zagreba – Kustošiju. Srednjoškolci su sa zanimanjem slušali bajku Sunce djever i Neva Nevičica, a zanimljiv dio starijim učenicima uvijek je i onaj dio kad pričamo o samoj Ivani. Ivana je jako zahvalna tema razgovora, u kojem god smjeru počeli ima se o čemu razmišljati i propitkivati, uspoređivati ondašnje okolnosti i način života s današnjim vremenom i načinom života, a bogata povijest i postignuća obitelji Mažuranić–Brlić na hrvatskoj povijesnoj i kulturnoj sceni neizbrojiva su! Učenici srednjih škola aktivno su sudjelovali i svojim pitanjima odredili smjer našega sata. Zahvala i Tamari Kolić iz Knjižnica grada Zagreba – Knjižnica Kustošija, na opetovanom pozivu i gostoprimstvu.
Naša Londonska dopisna škola također je sudjelovala u pripovijedanju ali on-line. Druga je ovo po redu suradnja s našom školom u Londonu. Zoom pozivom koji traje na žalost samo 40 minuta, održali smo dva sata, i dva smo puta pripovijedali bajku Regoč polaznicima škole, koji su bajku slušali u udobnosti svojih domova. Odlična je ovo inicijativa za udaljene hrvatske škole, a nastavu obavljamo pola na našem i pola na engleskom jeziku. Sljedeći sat zakazan nam je za sljedeći tjedan i radujem se susretu s učenicima i učiteljicama Marijom i Ljiljanom, te raspravi na temu bajke Regoč i autorice bajke.
I posljednje ali ne manje vrijedno, krajem mjeseca listopada, najstarija hrvatska izdavačka kuća, Znanje – otkrila je svijetu drugo englesko i cjelovito izdanje Priča iz davnine. Prvi prijevod priča iz davnine je bio upravo prijevod na engleski jezik, zatim slijede prijevodi i na ostale svjetske jezike. Stota godišnjica prvog engleskog izdanja okrunjena je drugim engleskim izdanjem, koje je i cjelovito te obuhvaća svih osam bajki iz zbirke, u potpuno novom prijevodu prevoditelja Martina Mayhew-a. Mukotrpan rad, svjesnost o važnosti i veličini zadatka, istraživanje gotovo svih izdanja Priča na raznim jezicima, te činjenica da je prevoditelju materinji jezik engleski – urodili su potpuno novim i jedinstvenim prijevodom. Čestitke Martinu i izdavačkoj kući, a važnost i veličinu ovog projekta ćemo spoznavati tek u godinama koje dolaze. Nove engleske Priče iz davnine bogato su ilustrirane a ilustrator je Manuel Šumberac.
Uživajte u čitanju, u pripovijedanju i ostalim vidovima kulturnih praksi, jer kultura nije ničije vlasništvo, nije rezervirana za elite ili samo određene, nije vezana samo za velike projekte i gradove, pojedince i grupe ljudi – kultura se odvija gdjegod ima (kulturna) čovjeka. Nisam vezana za mjesto, niti za jedan projekt, za neku ustanovu ili nečiji proračun. Puno puta i ne naplatim svoju uslugu kad za to postoji prilika i oravdanje, pripovijedam onekad i bez naknade, upravo iz gore navedenih razloga. Gdjegod je želja za slušanjem bajki, tu je i pripovjedač.
Idemo dalje, vidimo se na Adventu u Ogulinu, na Adventu u Zagrebu, na glavnom trgu, pripovijedam tri subote za redom u prosincu mjesecu u jutarnjim satima. 14.12 i 21.12. u 10 sati, ako ste blizu vidimo se! Rezervirajte svoje vrijeme za bajku! Bajke nas uče, podsjećaju, motiviraju, raspiruju maštu, navode na razmišljanje, otkrivaju simboliku i rezoniraju s našim najdubljim bićem!
Zdravi i radosni bili!