Dani mlinova: Kad voda priča
Ako ste ikada kročili u Rastoke, poznat Vam je taj jedinstveni doživljaj šetnje između živahnih mlinica. Program „Kad voda priča“, koji je priredila Turistička zajednica grada Slunja, uspio je te mlinice i iskonske priče ljudi uz rijeku u potpunosti oživjeti.
Za Dane mlinova, koji Rastoke tradicionalno slave krajem rujna, posjetitelji su mogli uživati u degustaciji lokalnih proizvoda i delicija, čuti autentične priče samih mlinara te zaviriti u mlinice koje su ostatak godine zatvorene. Cijeli događaj bio je prožet performansima obrtnika i umjetnika te praktičnim radionicama izrade kruha i mlinarenja.
Rijeka Slunjčica (ili Slušnica), koja ime duguje obližnjem selu gdje izvire, na svom ušću u Koranu stvara najbogatije sedrene barijere. Uz neprekidan šum vodopada, ritam pokrenutih mlinica i blagi šušur posjetitelja – pripovijedala sam bajku „Sunce djever i Neva Nevičica“.
Uz lijep dan, mnoštvo ljudi, glazbu vodopada i mlinska kola u punom pogonu – Rastoke su tih dana svakoga tko ih je posjetio ostavile inspiriranim, nadahnutim i potpuno očaranim.
Upravo tih posljednjih dana rujna dočekali smo u Ogulinu na Ruti bajke šumare iz Bjelovara i Vinkovaca. Šumari, poput planinara i ostalih ljubitelja rekreacije, zapravo su posvećeni čuvari prirode. To je poseban soj profesionalaca i individualaca od kojih uvijek možemo mnogo naučiti. U razgovoru sa šumarima i planinarima uvijek se rado prisjetim djela Ivane Brlić Mažuranić, gdje su priroda i šuma stvarni dom za njezine likove.
Također, Svjetski dan turizma obilježili smo u Ogulinu s Udrugom planinara iz Jaske. Turistička zajednica grada Ogulina pridružila se proslavi besplatnim vođenjem upravo po Ruti bajke. Ta ruta poetski sjedinjuje bajkovito stvaralaštvo Ivane Brlić Mažuranić s autentičnim lokacijama koje su spisateljicu inspirirale. Planinari iz Jaske bili su izvanredno društvo za detaljno tumačenje fenomena ponora, podzemnih špiljskih sustava te složenog toka vode na cijelom području Ogulina.
Jesen u Šumi Striborovoj: Regoč na Livadama
Početkom listopada planinarili smo s PD Kamenjak i Dječjim odjelom Gradske knjižnice Rijeka. Krenuli smo s Kantride i, uz podršku iskusnih planinara, došli do Livada gdje nas je čekala bajka „Regoč“.
Osim što su se upoznali s planinarskom stazom, mališani su mogli naučiti osnove planinarenja, prepoznavati biljke i stabla. Na kraju uspona, u prirodnom amfiteatru, pripovijedanje „Regoča“ raspirilo je maštu, posebno malim zaljubljenicima u prirodu i bajke. Bila je to 15. „Jesen u Šumi Striborovoj“ – inspirativna šetnja i priče na Livadama, ostvarena u prekrasnoj suradnji Planinarskog društva Kamenjak i Dječjeg odjela Stribor Gradske knjižnice Rijeka.
Kvalitetno provedeno vrijeme na svježem zraku, uz kretanje, odmor i veličanstven pogled na kraju uspona, uz smijeh i igru djece – to je doživljaj koji se mora organizirati češće i svugdje! Stoga pozivam sve knjižnice, udruge, odgojno-obrazovne institucije i sportske zajednice: podržite i organizirajte edukativno-sportske i planinarske izlete za dobrobit svih. Jer, kako je davno zaključio jedan pisac: „Ljubav, sreću i pun život nalaze oni koji spuštaju glavu tako nisko, da čuju šušanj trave i šapat prirode.“
U Ogulinu smo tih ranih listopadskih dana ugostili učenike osnovnih i srednjih škola iz mnogih gradova. Reakcije su bile iznimno pozitivne, a kiša i led koji su izlet pratili pretvorili su ga za jednu šibensku učeničku grupu u pravu malu snježnu bajku!
Bez snijega i leda, ali jednako čarobno, gostovala sam u dvorcu Trakošćan s bajkom „Vještica“ Eme Božičević.
Dvor Trakošćan tradicionalno sredinom listopada oživi u svom najčarobnijem izdanju tijekom „Magične noći“. Sam dvorac odiše ljepotom izdaleka, a uspon od jezera stvara predivne sjene i refleksije koje grade pozitivnu i mističnu atmosferu, uvodeći nas u program bogat sadržajem za sve uzraste.
Nekoliko predstava, miris kuhanog vina, cimeta i jabuka, glazba etno rock sastava Cinkuši, moje pripovijedanje i raskošne dvorane – sve je disalo posebnom atmosferom u kojoj su se ispreplitale kazališna, književna i glazbena umjetnost. Tako je Trakošćan, jedan od najljepših hrvatskih srednjovjekovnih dvoraca, ponovno zasjao u jedinstvenom svjetlu. Posjećenost je bila odlična a posjetitelji su u pripovijedanju uživali u dva termina, i ukupno tri bajke.
Nastavili smo u Zagrebu, gdje smo s udrugom Ozana u sklopu projekta održali tri pripovijedanja.
Udruga Ozana svoje programe redovito obogaćuje novim sadržajima. Kroz projekt „Stablo koje priča“ pripovijedali smo narodne bajke te bajke Eme Božićević i Ivane Brlić Mažuranić. Kao dugogodišnjeg suradnika, uvijek me dočekaju srdačno i s osmijehom. Bajke ispričane u Ozani žive sve dok žive Ozanovci, i poseban je osjećaj biti dio te priče.
O radu udruge OZANA: Udruga „OZANA“ osnovana je 1991. godine za poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom. Danas skrbi o 48 mladih i odraslih osoba u Centru OZANA, temeljeći svoj pedagoški rad na načelima waldorfske pedagogije. U okruženju životne radosti, kroz pažljivo vođene aktivnosti, svakom se pojedincu pruža prilika za rast do svog maksimalnog potencijala.
Noć vještica proveli smo u resortu Stribor u Ponikvama, malom otkriću mira i tišine nedaleko Ogulina. Pripovijedanje bajke „Vještica“ privuklo je goste, ali i mještane sela, a pomisao da su susjedi resorta uživali s djecom uz bajku u tematski uređenom ambijentu vraća mi osmijeh na lice. Sloga i suradnja unutar zajednice važan su temelj za stabilnost, i upravo me to oduševilo. Nezaboravno!
Zatim smo požurili natrag u Zagreb, u „Crni mačak“ u Mesničkoj, gdje smo za djecu i roditelje pripovijedali bajku „Kako je Potjeh tražio istinu“.
U Javnoj ustanovi „Priroda Grada Zagreba“, koja skrbi o Parku Maksimir, održala sam trodnevnu radionicu pripovijedanja za djelatnike koji su voditelji stručnih obilazaka u Parku Maksimir. Prakticirali smo govorenje, memoriranje i pripovijedanje, dotaknuli se operativno-tehničkih poslova vođenja grupa posjetitelja i ostalih tema vezanih uz pripovjednu umjetnost. Nika i Saša, s još pet suradnika, sudjelovali su punim entuzijazmom. Ambijent Maksimira savršen je za ovakvu vrstu edukacije – bilo je to bajkovito, impresivno i poučno druženje.
Misija JU „Priroda Grada Zagreba“: Bave se zaštitom, održavanjem i promicanjem zaštićenih dijelova prirode i mreže Natura 2000 Grada Zagreba, s ciljem očuvanja izvornosti prirode. Rade nadzor, sudjeluju u monitoringu i provode znanstvena istraživanja. Želim im sreću u budućim projektima i hvala na gostoprimstvu!
Nakon Zagreba, put nas je odveo do Splita, gdje smo u Osnovnoj školi Strožanac, jednoj od najvećih u Hrvatskoj, dva puta pripovijedali „Kako je Potjeh tražio istinu“. Veliko hvala učiteljici Andreji na pozivu i djeci učenicima na iznimno fokusiranom praćenju!
Nedavno su nas posjetili i planinari iz Ražanca i Svete Nedjelje – aktivni i u odličnoj formi, gosti „od formata“. Ništa im nije bilo teško, rado su napravili korak više, postavljali pitanja i aktivno sudjelovali u razgledu – dvije divne grupe posjetitelja!
Pripovijedala sam i u Osnovnoj školi kralja Tomislava u Zagrebu, četvrtim i šestim razredima, u dva termina.
Ulazak pripovjedača u škole, vjerujem, doprinosi premošćivanju jezičnih barijera i arhaizama što je osnova za razumijevanje Priča iz davnine. Bajke Ivane Brlić-Mažuranić, nastale početkom 20. stoljeća koriste bogat, ali i arhaičan jezik i fraze.
Pripovjedač služi kao “živi rječnik”. Tijekom pripovijedanja, intuitivno odabire i naglašava važne riječi, a složenije rečenične konstrukcije prenosi intonacijom, mimikom i gestom, čineći ih odmah shvatljivijima u kontekstu priče.
Pripovijedanje unosi emocionalni ton koji tekst ne može sam prenijeti. Dajući glas likovima i situacijama, arhaizmi dobivaju trenutno značenje bez potrebe za stalnim prekidanjem čitanja radi provjere u rječniku.
Pripovjedač stvara “mentalne slike” kod slušatelja. Tamo gdje djeca teško zamišljaju šumu Striborovu, Regoča ili čudovišne likove poput Vile Kosjenke , djeda Neumijke, Toporka, Palunka ili Vlatka malog, pripovjedačev opis i scenski pokret oživljavaju to okruženje i te likove.
Usmeno pripovijedanje, s pauzama, promjenama ritma i glasnoće, pomaže djeci da bolje prate i razlikuju glavne elemente priče: uvod, zaplet, vrhunac i rasplet. To je temelj za kasniju analizu teksta.
Pripovjedač može naglasiti i usmjeriti pažnju na ključne simbole i moralne dileme (npr., Potjehova potraga za istinom ili sukob između Neve Nevičice i babe Mokoš), čime se olakšava razumijevanje temeljne poruke bajke. I na kraju, tu su i emocionalni angažman i poticanje mašte, što osigurava pamtljivost ali i razvija empatiju.
Čitanje teksta može biti pasivno, ali slušanje pripovijedanja je aktivno i angažirajuće.
Pripovjedač ostvaruje izravan emocionalni kontakt s djecom. Taj zajednički trenutak slušanja pretvara lektiru iz obveze u iskustvo. Djeca su motiviranija da se poistovjete s Potjehom, Jaglencom ili Kosjenkom, ali i da nakon poslušanog i doživljenog iskustva pripovijedanja – uzmu knjigu u ruke i istražuju sami.
Priča ispričana glasom i tijelom postaje upečatljivija i lakša za pamćenje od hladnog teksta na stranici. Time se stvara čvrsta osnova za analizu, koja se kasnije provodi u razredu.
Pripovjedač može usputno, prirodno, objasniti kulturni i povijesni kontekst priče, čineći je relevantnom.
Pripovijedanje vraća bajku njenom izvornom, usmenom obliku, podsjećajući djecu da su to priče koje su se stoljećima prenosile. To ih uči da cijene usmenu baštinu.
Pripovijedanje je most između kompleksnog pisanog teksta iz prošlosti i suvremenog dječjeg čitatelja. Ono dekodira jezik, strukturira radnju i stvara emocionalnu podlogu, omogućujući djeci da “osjete” priču prije nego što je počnu analizirati. Time se ne samo poboljšava razumijevanje lektire, već se razvija i trajna ljubav prema književnosti i baštini.
I zato pozovite pripovjedače u škole, ili dovedite djecu pripovjedačima, da pričamo priče i bajke i usvajamo nova znanja, stječemo pozitivna iskustva učenja bez svjesnog napora, a koji će rezultirati motivacijom i zainteresiranošću za našu bogatu književnu, kulturnu i svaku drugu baštinu.
Najava: Božićna Ruta bajke
Za kraj, podsjećam Vas da se svake subote tijekom prosinca i siječnja održava Božićna ruta bajke. Družimo se sat vremena i pričamo priče o starim običajima Badnjaka i Božića te ih povezujemo s bajkama Ivane Brlić Mažuranić koje slave godišnje prirodne cikluse. Rezervacije su obvezne putem maila sabina@gulintales.com. Cijena ulaznica je 10,00 € za odrasle te 5,00 € za djecu i umirovljenike.
Nalazimo se svake subote (20.12, 27.12., 3.1. i 10.1.2026.) u dvorištu Frankopanskog kaštela u Ogulinu, u 11:00 sati, sve do 10.1.2026. Vidimo se!
Svako zamislivo dobro od Ogulintales tima povodom predstojećih blagdana!
