26.10.2021. pripovijedala sam u Bjelovaru, odnosno u tri mjesta nedaleko Bjelovara, sa Bibliobusnom službom Narodne knjižnice Petra Preradovića. Obišli smo stajališta Bibliobusa u školama Štefanje, Ivanska i Zrinski Topolovac.
U svakom mjesto smo se upoznali ili u školi, ili u prostoru predviđenom za okupljanje jednog razreda djece. Prvo smo stali u školi Štefanje, tamo smo pripovijedali Šumu Striborovu, upoznali i pozdravili se, najviše kroz bajku.
Nakon nekoliko vožnje, stigli smo u Ivansku, gdje smo u Domu pripovijedali bajku, i dirljivo mi je bilo slušati djevojčicu na početku upoznavanja koja je čitala pozdravnu poruku meni. Saznala sam u razgovoru sa knjižničarkom Tanjom da škola jednom godišnje izda jednu knjigu ili slikovnicu.
Treće satajalište bilo je u Zrinskom Topolovcu, gdje sam ispred male škole velikog srca pripovijedala vani, jer su vremenski uvjeti to dopuštali. Bilo je ugodno pripovijedati dok je listopadno sunce grijalo leđa djeci, a lice meni. Počastili su me zatim, svojim domaćim kolačima, gibanicama, keksima i kompletnim ručkom.
Učitelj Vlado Karagić iz škole u Zrinskom Topolovcu učenicima je najavio gostovanje prekrasnim riječima “Susreti duša mijenjaju živote i mnogim će malenim bićima mašte biti nezaboravno nadahnuće. Susreti srca, dlanova i osmijeha razgorjet će vatru u našoj starinskoj školskoj peći za neke nove Domaće.”
A nakon rastanka je napisao:” Svijet postoji otkad bajke postoje. I drhti. Plamti. Čudima stvaranja i žive mašte govori. S tom nas je mišlju na čudesno putovanje povela Sabina Gvozdić. Danas smo u isti mah bili i Zrinski Topolovac i Ogulin.
Postoje vremenska vrata mašte i čarobni prolaz u Zemlju Bajki. Najljepše je pokucati na njih srcima malenih. Koraknuti. Poći. Poletjeti.
Susreti duša postoje otkad svijet postoji. I misli. Pjesme. Rastanci. Danas smo na tren oživjeli tajanstvenom stranom života, plamsajem ognjišta u Ivaninoj bajci. Zapisom starijim od svih kamenih dveri. Tišinom lijepom ko’ dašku vjetra otrgnut brezin list.
Hvala našim prijateljima iz Bibliobusne službe Narodne knjižnice “Petar Preradović“, Bjelovar, na danu jasnih slika, toplih dlanova i žuborne riječi. Hvala umjetnici čiji dar ćemo pamtiti.”
Zato što ne bih mogla bolje pretočiti misli u riječi, ja se pridružujem zahvali gospodina Karagića, zahvaljujem svim divnim ljudima koje sam srela na putu: Dražena Rajsz, Igor Iveković, Vjeruška Štivić, knjižničarka Tanja, gospodin Vlado i svi ostali.