Župna crkva sv. Križa u Ogulinu nije najstarija crkva na ovom području, ali je glavna i najposjećenija crkva u Ogulinu. Građena je od 1781. do 1785. godine. Kasnobarokna crkva sa bogatim inventarom, nastala je za vrijeme Vojne krajine i izgrađena je brzo, kada se je grad stao širiti i van zidina kaštela. Do izgradnje crkve sv. Križa Božja služba služila se je u kaštelu u maloj kapelici sv. Bernardina, koja je nazvana po omiljenom svecu zaštitiniku graditelja Ogulina, Bernardina Frankopana. Služba Božja na staroslavenskom jeziku ovdje se je odvijala punih 260 godina, sve do gradnje glavne župne crkve sv. Križa.
Iz bogatog inventara, kakav i pristoji kasnobaroknim crkvama, izdvajam “Svijećnjak 6 dana stvaranja”.
Porijeklom češka kiparica Mila Wod, punim imenom Ludmila Wodesedalek (Budimpešta 1888. – Zagreb 1968.) pripada prvoj generaciji studenata kiparstva upisanih 1907. godine na Privremenu višu školu za umjetnost i obrt u Zagrebu, preteču današnje Akademije likovnih umjetnosti. Prva je kiparica koja je tu školu i završila. Njeno djelovanje se može podijeliti u dvije faze:
- u prvoj fazi – od školovanja pa sve do 1930. je aktivno uključena u progresivna i aktualna zbivanja na zagrebačkoj likovnoj sceni kao što je primjerice članstvo u zagrebačkom Klubu likovnih umjetnica od njegova osnutka 1927., kao i sudjelovanje na izložbama čak i kada nije živjela u Zagrebu
- od 1930. sve više se okreće sakralnoj umjetnosti te počinje u Karlovcu razvijati ideju Katoličke umjetničke radionice s ciljem opremanja crkava djelima domaćih umjetnika
Nakon 1938. pristupa Trećem redu sv. Franje i gotovo se potpuno posvećuje sakralnoj umjetnosti i radu za crkvu.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća, njen rad “Svijećnjak 6 dana stvaranja” ulazi u inventar dvaju crkava, jedne u Zagrebu i u Ogulinu.
Fotografija ovog svijećnjaka je prvi put objavljena 1933. godine u časopisu “Katolički svijet”. Svijećnjak se sastoji od šest krnjih stožaca okomito složenih jedan na drugog, i svaki od njih predstavlja jedan dan stvaranja. Donji dio – postolje, predstavlja kaos, zatim slijedi stvaranje svjetla, pa razdvajanje vode, na trećem je prikaz razdvajanja kopna od vode, potom slijedi stvaranje sunca, mjeseca i zvijezda, na petom stošcu prikaz je stvaranja ptica, a na šestom stvaranje života na zemlji i čovjeka.
Postoje dvije verzije ovog svijećnjaka – manja i veća.
Veća verzija svijećnjaka, koja krasi ogulinsku crkvu, izlivena je gotovo trideset godina nakon prve manje verzije. Izrađena je u riječkom sjemeništu i odlivena u Ljevaonici zvona “Linardić” u Rijeci.
Sama kiparica o ogulinskom svijećnjaku u pismu Nadi Todorović piše:” Zasnovala sam ga kao djevojka, skicu napravila kao mlada žena, majka, a izvela lanjske godine (1957.) sa nekim izmjenama. Izveden je u bronci, visok je 2 metra i nalazi se u Katoličkoj crkvi u Ogulinu.”
Kako je Mila Wod sama pojasnila, ideju za ovaj svijećnjak razvijala je cijeli život, da bi ga u sedmom desetljeću života i realizirala.
Koncepcijski iste ali manje verzije, nalaze se i u crkvi sv. Petra u Zagrebu te u Muzejskoj zbirci Franjevačkog samostana u Karlovcu.
Ovaj svijećnjak, koji podsjeća na rimske reljefom ukrašene stupove te predstavlja jedno od najoriginalnijih kiparičinih ostvarenja na području crkvene umjetnosti.
Mila Wod, osim što je prva hrvatska akademska kiparica, bila je i pjesnikinja, etnologinja te amaterska glumica. Poznata je, između ostalog i kao autorica spomenika Stjepanu Radiću, koji krasi središte grada Petrinje, a u koji je došla kao već formirana kiparica.
Osim toga, u Petrinji je provela dio života i radila u petrinjskoj učiteljskoj školi, realnoj gimnaziji te kao učiteljica u ženskim stručnim školama. Od 1938. do 1950. radi u školi u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Za vrijeme rata je vodila odjel za umjetnost Katoličke akcije i vodila atelier u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu. Radila je i umjetnine po narudžbi Alojzija Stepinca, a nakon 1945. godine, kada gubi mlađeg sina Juricu u koncentracijskom logoru u Jasenovcu, izrađuje samo sakralne radove. Radi u svom atelieru sve do kraja života 1968.
Iza sebe ostavlja raznolik i bogat opus različitih tehnika, od sitne keramike, primjenjene umjetnosti te monumentalne plastike. Na njen rad veliki utjecaj imao je Rodin, a u motivima dominira ljudski lik. Radila je i prizore iz seljačkog i osobnog života – Portret sina Jurice, Jaslice za moju djecu itd.
Svoju mirovinu je dijelila potrebitima, a za svoje radove nije primala nagrade.
Ako ste u Ogulinu svakako posjetite crkvu sv. Križa, i pustite da vam se prikaže rad ove osebujne kiparice, koja je možda nepravedno zapostavljena u društvu svojih muških kolega kipara. Vrata crkve otvorena su tijekom cijele godine, svakog dana, a ako želite saznati i više, rezervirajte svoj termin na ruti bajke kojoj je crkva neizostavan dio rute.
Izvor: internet, wikipedia, znanstveni radovi
Fotografije: wikipedia, Sabina Gvozdić