Čitajući bajke i baveći se bajkama postalo mi je jasno zašto su ilustracije toliko važne svakom autoru i čitatelju. Uzmimo za primjer da čitamo bajku djetetu koje još ne zna čitati: dok čitamo i vrtimo stranice, što osim riječi djetetu zaokuplja pažnju? Ilustracije, naravno! I sama, dok čitam bajku ili priču, promotrim ilustraciju, sve češće, i sve duže gledam u slike tragajući za detaljima.
Prije nekoliko dana dragi prijatelj iznenadio me je (opet!) sa nekoliko slikovnica. Naišao je u antikvarijatu na slikovnice H.C. Andersena i Ivane Brlić Mažuranić, koje su izdane kao slikovnice u nakladi “Naša djeca” Zagreb, urednika Vladislava Kušana. Andersenove slikovnice sa ilustracijama najuspješnijeg ilustratora Ivaninih djela (i ne samo Ivaninih), izdane su od 1957-1958. u tri nastavka, dok su “Priče iz davnine” ilustrirane od Vladimira Kirina izašle 1962. u dva dijela.
Prema mišljenju Ivane Brlić Mažuranić samo su dvojica ilustratora uspješno interpretirala njena djela: češki crtač Josef Lada u “Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića” i Vladimir Kirin u prvom engleskom izdanju “Priča iz davnine” 1924. godine.
Kirin je ilustrator koji je u više navrata ilustrirao Ivanina djela, čak i nakon njene smrti.
Rođen je u Zagrebu 31.5.1894. gdje završava tehničku školu, a u Londonu se usavršava od 1919.-1921. na polju grafike. Postaje grafičar i slikar, a kako se u Londonu susreće sa djelima poznatih umjetnika i umjetnicima samim počinje ilustrirati priče Oscara Wildea. Radi i kao arhitektonski crtač pa proučava arhitekturu Italije, Francuske i Nizozemske, zatim studira u Beču na akademiji likovnih umjetnosti. Posebno bogat crtački i grafički opus nastaje početkom njegove karijere u 1920-tim godinama. Stvara svoj stil proučavajući industrijske krajolike i bavi se socijalnom tematikom, a u toj ranoj fazi stvaralaštva crta figure, studije lica i krajolike.
Stvara predloške za ilustracije za djela Gogolja, E.A. Poe-a, te Priče iz davnine. Od Ivaninih djela ilustrirao je još “Dječju čitanku o zdravlju”, i to samo po naslovu i prije nastalog teksta, te naslovnicu za dječji roman “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. Nakon 1945. ilustrira slikovnice i knjige Andersenovih, Grimmovih i Ivaninih priča u nakladi “Naša djeca” Zagreb.
Prvo izdanje “Priča iz davnine” izdaje Matica hrvatska 1916. godine a te iste godine Matica izdaje i knjigu Eme Božičević “Čarobni svijet – priče za mladež”. Eminu knjigu Matica povjerava ilustratoru Ljubomiru Babiću, dok “Priče iz davnine” ilustrira tada još student i mladi ilustrator Patar Orlić. Orlićeve ilustracije nailaze na podijeljene kritike, a sama autorica u jednom pismu piše piše svoj osvrt i kaže kako su “… ilustracije povjerene mladom umjetniku kojemu je talent neosporan ali on nije znao uskladiti svoje umijeće sa tekstom knjige…”.
Drugo izdanje “Priča iz davnine” su stoga izdane bez ilustracija, a kad Ivana vidi naslovnicu koju Kirin crta za knjigu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” – povjerava mu se ilustriranje engleskog izdanja Priča iz davnine. Kirin provodi četiri mjeseca crtajući, zatim osobno dolazi u Englesku i pregledava reprodukcije ilustracija te upućuje na mnogobrojne primjedbe koje se tiču tehničkih detalja. 1924. napokon se objavljuje djelo “Croatian Tales of Long Ago”, englesko izdanje sa šest priča, i sa devet obojenih i trinaest crno bijelih ilustracija Vladimira Kirina.
Slijede brojne pozitivne reakcije i kritike, jer Kirinovi crteži odgovaraju pričama. Mračna atmosfera, prenaglašene karakteristike likova, slike kao da su žive, fantastična bića koja se pojavljuju uz ljudske likove, bajkovitost i realnost, itd. pridonose izvrsnom doživljaju i savršeno se isprepliću sa pričama.
1926. Matica hrvatska izdaje treće izdanje Priča iz davnine koje su bogato ilustrirane Kirinovim ilustracijama, a upravo u tom izdanju izlaze još dvije nastale priče, Lutonjica Toporko i devet župančića, te Jagor.
Ivana i Kirin nadopunjavali su kroz Priče iz davnine svoja vlastita djela.
U slikovnicama Kirin ilustracijama pristupa “nježnije” jer su namijenjene mlađoj dobi, boje su bogatije, svjetlije, mekše i čini ih”manje strašnima”.
“Priče iz davnine” ilustrirane su od mnogih umjetnika u niz sljedećih izdanja, i radost je uvid u svako od njih, jer svaki ilustrator unese u “Priče” svoj stil, svoje viđenje ovog kapitalnog djela naše književnosti.
Andersenove bajke, koje su moj prvi izbor nakon Ivaninih bajki, ilustrirao je Kirin za slikovnice koje izdaje kuća “Naša djeca”, i ove predivne ilustracije učitala sam uz ovaj tekst kako bi vidjeli nešto rijetko i posebno, na što možete nabasati još samo u antikvarijatu.
Izvor: internet – Tea Dvoršćak, slikovnice privatna kolekcija