Pozdrav iz zelenog i ljetnom polaganošću ovijenog Zavičaja bajke!
Nakon kišovitog i promjenjivog proljeća, stigli su nam vremenski stabilniji dani nekako s dolaskom ljeta. Proljetni izleti bili su izazovni i za mene kao pripovjedača i vodiča koji radi na otvorenom, i za stotine odnosno tisuće školaraca i učiteljica te ostalih posjetitelja koji su rezervirali svoju Rutu misleći na idilične i lijepe proljetne šetnje. No, ništa od toga ovoga proljeća, a do izražaja došla naša snalažljivost i spretnost, kako u komuniciranju nastalih problema tako i u realizaciji izleta. Ipak, neke izlete, iako malobrojne, nismo mogli realizirati jer su vremenski uvjeti bili neprihvatljivi a termini dalje ili popunjeni ili sljedeći ponuđeni termini nisu pasali klijentima, pa se nadamo vidjeti se početkom jeseni.
Kako bilo, to je iza nas, i vremenske krajnosti nam otvoreno pokazuju kako smo zaribali kao civilizacija, kao ljudi, potrošači i stanovnici naše lijepe i jedine planete, pa ako imamo i zrno soli u glavi malo ćemo se zamisliti, zatim promijeniti svatko od nas svoje navike od kupovanja besmislenih i nepotrebnih proizvoda, preko potrošnje vode i struje, plina, smeća, prekomjerne konzumacije hrane, vožnje auta ili bicikla kad je moguće, do, zamislite – upotrebe vlastitih nogu – da – noge su za hodanje, i možemo nabrajati u nedogled.
Ogulinska Dobra
Ja sam na strani prirode, i nije mi žao nekoliko izgubljenih grupa, žao mi je napaćene zemlje i ljudi pogođenih elementarnim nepogodama u koje spadaju i moji sugrađani svaki put kad Dobra “poludi”. Neka zemljica i priroda odrade svoje, dok mi ne naučimo poštivati tlo po kojem hodamo, zrak koji udišemo i vodu koju pijemo. Nema stvari elementarnih za život za kupiti niti u jednom „lancu“ niti u jednom „toweru“ kao ni na jednom štandu ili „online“. Tako da…
Za takvih, promjenjivih proljetnih dana Ogulinski festival bajke doživio je svoju punoljetnost, a kako mu vrijeme nije bilo sklono tih dana, cijeli se je program odvijao u zatvorenom prostoru.
Održalo se i Priča kolo, u sklopu smotre izvornog folklora Karlovačke županije Igra kolo, uz podršku Pučkog otvorenog učilišta Ogulin i Kluba žena Ogulin, te Kluba mladih Ogulin.
Priča kolo
Umjetnički direktor Ogulinskog festivala bajke ove godine bio je Kristijan Ugrina. Niz radionica, pripovijedanja, kazališne predstave, promocije knjiga te razne ponude samo za zabavu poput vlakića ili šarenih štandova razigralo je Ogulin od 9. – 11. lipnja na scenama u dvorani ili u Pučkom otvorenom učilištu. Ja sam pripovijedala narodne bajke prvu večer festivala, a ogulinsku premijeru bajke Ivane Brlić Mažuranić Kako je Potjeh tražio istinu izvela sam za posjetitelje festivala 10. lipnja. Kako je Potjeh tražio istinu četvrta je po redu bajka iz Priča iz davnine na mom repertoaru.
Kako je Potjeh tražio istinu, 18. Oguinski festival bajke
Osim bajki iz Priča iz davnine, na repertoaru je i manje poznata bajka Goropadni Mile i šest rodovića, koju sam premijerno pripovijedala na 17. OGFB-u s kolegicom iz Slavonskog Broda, pripovjedačicom Sandrom Vukojom. Bajka je vrlo aktualna i univerzalna, nepravedno vrlo slabo poznata u širim krugovima slušača ali i prosvjetnih djelatnika, a izuzetna prilika da se upozna drugačija Ivana – ironična i komična, dakako poučna, i za male i za velike slušače ili čitatelje.
Nešto prije samog festivala gostovala sam u Bugojnu na Napretkovim lipanjskim danima kulture. Moj partner Martin i ja zaputili smo se tako u Bugojno početkom lipnja mjeseca, gdje su nas ugostili i dočekali divni ljudi, organizatori. Što bi se reklo, nije nam falilo ptičjeg mlijeka, dapače.
Nekako s početka ove godine primila sam poziv za pripovijedanje od Hrvatskog kulturnog društva Napredak, podružnice Bugojno. Pripovijedanje bajki Ivane Brlić-Mažuranić održano je u parku u Bugojnu, jer nema bolje kulise od prirodnog ambijenta za Ivanine bajke, makar što se mene tiče.
Predsjednica HKD-a podružnice Bugojno, gospođa Dubravka Vukadin, dočekala nas je manirom srdačna domaćina, pa nas je čekao i smještaj u motelu Alibey, s pogledom na divne planine blizanke – Kalinu i Rudinu. Grad je smješten na pretežito zapadnoj obali rijeke Vrbas. Krajolici koji ostavljaju bez daha, pritoci, rijeke i rječice, kanjoni i planine izmicali su nam pred očima dok smo se dovezli do samoga grada.
Pripovijedanje, Napretkovi lipanjski dani kulture Bugojno
Bugojno broji oko 16 000 stanovnika, s okolicom oko 32 000. Šetajući ovim posebnim po mnogočemu mjestom, primijetili smo da je mjesto živo – svaka ulica, park i dio grada puni su života.
Iznenadili smo se kad smo saznali da se nalazimo na gotovo 600mnv, dok smo vozili nismo imali osjećaj penjanja ili spuštanja, ili nismo primijetili zbog ljepote koja nam je ganula oči.
HKD Napredak ima bogatu povijest: „Hrvatsko kulturno društvo Napredak (HKD Napredak) temeljna je kulturna ustanova bosanskohercegovačkih Hrvata. Osnovni cilj Napretka je očuvanje i jačanje hrvatske nacionalne svijesti u Bosni i Hercegovini i promocija hrvatske kulturne baštine uopće. Ove ciljeve Napredak nastoji ostvariti promicanjem hrvatskog jezika i kulture, poticanjem obrazovanja i suradnjom s vjerskim ustanovama i drugim domaćim i međunarodnim organizacijama. Unutar Napretka djeluju mnoge kulturne i sportske organizacije. Sjedište Napretka nalazi se u Sarajevu.“
Gostovanje u Bugojnu ima posebno mjesto u mom srcu zbog ljudi koje smo tamo upoznali, srčanosti oko organizacije, točnosti i entuzijazma da sve bude onako kako treba biti, a tiče se atmosfere pripovijedanja. Velika zahvala na vremenu provedenom s Tajanom Ivić, te voditeljicom Eko pozorišta Sanji Krnjajić na inspirativnom druženju.
Hvala još jednom Bugojnu velika srca.
Nakon posjeta Bugojnu, i nakon našeg Ogulinskog festivala bajke, slijedi Međunarodni dječji festival Šibenik. Također, organizacija odlična: ovaj put sa mnom je putovala moja starija kćer Katja. Po dolasku i prijavi na kazališnoj recepciji, volonterka festivala fizički nas je odvela do naše sobe koja se je nalazila u samoj staroj jezgri grada Šibenika, s pogledom na more i Šibensku katedralu.
Prvi nastup održan je na dan dolaska u večernjim satima, na malom trgu u staroj gradskoj jezgri – i uvijek je tako, da mjesto za pripovijedanje ne može biti u šušuru, jer ne koristim mikrofon – a osim toga, moj glas je jak, i dopire i uz buku do slušača, ali ja uvijek mislim na slušača i njegovu mogućnost stvaranja svojih slika dok sluša bajku ili priču. Nije važno da slušač samo čuje, važno je da ima mir, malo prostora za sebe, i da ga ne ometaju slike i zvuci koji dopiru iza ili oko njega. Na ovako velikim manifestacijama u samim gradovima, to je uvijek izazov. No, traži i bit će ti dano – pa uvijek tražim mirnije mjesto, kutak za pripovijedanje, pa ona publika koja tako nešto također traži – pronaći će. Tako je i bilo, pred samo pripovijedanje stigli su, nekoliko mama i djece, i kolegica Ana Bilić, iz Šibenika koja me je pronašla, a nakon pripovijedanja predala mi rozu ružu, te povela mene i Katju u kratki razgled grada i na sok u Azimut. Hvala ti Ana, to je bila lijepa i nezaboravna gesta tebe kao domaćina u tvom gradu!
63. Međunarodni dječji festival Šibenik
Sljedećeg jutra pripovijedali smo na istome mjestu i obradovala sam se kad sam vidjela Ivu, dječaka od dan prije, koji je došao opet na slušanje bajke, u društvu mame i svoja dva brata. Ivo je, bez sumnje, najviše uživao u pripovijedanju. Nakon pripovijedanja mi je Ivo rekao da imam „…najljepši glas koji je ikad čuo…“ – Ivo, hvala ti na komplimentu, pamtim ga, i nadam se da se opet nekad, negdje, vidimo uz bajke.
Međunarodni dječji festival u Šibeniku ne treba posebno opisivati i predstavljati – institucija je to koja djeluje već 63 godine, a umjetnički direktor festivala je Mario Kovač: bravo ljudi, bilo je festivalski, šareno, opušteno, točno, vrhunski organizirano i ljubazno i toplo. Hvala Ines Nimac, jednoj od producentica festivala
Ivo drži brata i spreman je za bajku
Nakon svega obišle smo Katja i ja grad i uputile se kući, teška srca, jer već sljedeći dan putovale smo u Veliki Tabor na 6. Dan bajki u organizaciji Hrvatskog knjižničarskog društva i Knjižničarskog društvo Krapinsko-zagorske županije. U prekrasnom ambijentu, na vrhu brijega u Dvoru Veliki Tabor, održani su 6. Dan slavljenja bajki i slavenske mitologije. Niz predavanja i radionicu sam na žalost propustila jer sam putovala iz daleka, no zatekla sam tamo spisateljicu Srebrenku Pelegrin i kolegicu Margaretu Peršić, i kratko ali slatko smo se pozdravile prije i nakon mog programa. Pripovijedala sam bajku Jagor , koja se je po reakciji slušatelja, knjižničara, odlično uklopila u koncept dana bajki.
Osim festivala, Ogulin – Zavičaj bajke, na Ruti bajke – posjetilo je niz udruga, škola, organizacija…
Pliva, Glazbeno učilište Elly Bašić, Udruga ličana Belišće, udruga umirovljenika iz Samobora, udruge umirovljenika iz svih krajeva lijepe naše, Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Karlovac, more djece i školaraca iz cijele zemlje, obitelji iz Zadra, Splita, Koprivnice, Bjelovara, Zagreba, Karlovca, Pule, Rijeke… raduje me prepoznatljivost koju sam stekla među malim i velikim slušačima, – jer je pripovijedanje važno, danas više nego ikad, to vidim u očima slušača. Hvala vam!
Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladih Karlovac
Vidimo se u jesen, na drugom dijelu 18. OGFB-a, a vidimo se i prije i poslije, jer bajke i priče su važne, i idemo dalje!
Sretni i ugodni vam ljetni praznici i godišnji odmori, nimalo stresa i puno mira uz omiljene hobije, mjesta, ljude i knjige, koncerte, filmove, rijeke i jezera, planine i puteljke, šetnice, parkove, gradove, sela i zemlje vam želim!