Šmitovo ili Zeleno jezero je smješteno u selu Ivanac na obroncima Velike Kapele u Ogulinskom Zagorju.

U ovom gorskom dijelu Hrvatske, kojem je odlika krš, mnogo je podzemnih voda, izvora, potoka, rijeka ponornica, kao i podzemnih i nadzemnih špilja. Krš je tip reljefa koji se razvija na tlu koje je sastavljeno od topljivih stijena (najčešće kalcijev karbonat ili magnezijev karbonat). Osnovna karakteristika ovakvog reljefa je topljivost stijena. Posljedica toga je reljef sa puno udubina i uzvisina. Kako se krš obično razvija u gorsko planinskom reljefu, tako smo u ovom dijelu Hrvatske posebno bogati krškim reljefom i ostalim fenomenima koje ono nosi.

Vodotok u kršu ima malo vode na površini, a puno vode u podzemlju. Tekućice su u pravilu kratke ponornice, tako da puno vode teče podzemljem i otapa stijene.

Na ovom mjestu, Zelenom ili Šmitovom jezeru u selu Ivanac kod Ogulina, povezano je nekoliko krških fenomena u svega stotinjak metara udaljenosti.

Rupećica – naziv Rupećica objedinjuje nekoliko međusobno povezanih krških fenomena na maloj udaljenosti. To je izvor, špilja, pećina, vodeni tok, ponor i jama.

Rupećica

Voda iz krškog izvora Rupećica, teče do Malog jezera kroz niz pukotina. Iz Malog jezera – voda preko pličine prelazi u Veliko jezero gdje i ponire.

Ovdje su otkrivene razne rijetke vrste faune – mjesto je jedno od najvećih nalazišta čovječje ribice (Proteus anguinus) u Hrvatskoj.

Tu je pronađena i rijetka riba Svjetlica (Telestes polylepis). Riba svjetlica je posebna među našim endemima . Prekrivena je sitnim ljuskicama, koje kad se osvijetle svjetlucaju, pa od toga i njeno ime svjetlica.

U tamnim dubinama Zelenog jezera otkrivena je i kolonija Ogulinske špiljske spužvice (Eunapius subterraneus). Ogulinska špiljska spužvica je jedina poznata slatkovodna spužva. Pričvršćena je na stijenama podzemnih kanala ili ispod većih kamena. Ne kreću se, ali filtriraju vodu da bi se hranila sitnim česticama koje dopiru u podzemlje. Živi u potpunom mraku pa nema pigmenta i bijela je.

Davno prije, Šmitovo jezero – naziv koji se koristi i danas – zvalo se je Zeleno jezero, a zbog svoje zelene boje. Sastoji se od dva povezana jezera, Malog i Velikog. Veliko ili Zeleno odnosno Šmitovo jezero dugo je 60m i široko 30m. Malo jezero je dugo 30m i široko 15m.

Oba jezera su nastala na sjecištu dviju pukotina – iz Rupećice do Malog jezera i iz Malog jezera do Velikog jezera.

Malo jezero je dubine 7,5 m a Zeleno jezero je duboko 23m a na dnu je vertikalna pukotina koja se postupno sužava te postaje neprolazna osim za vodu.

Rupećica

Šmitovo jezero je dobilo ime po gospodinu Šmitu. Davno, u selo Ivanac dolazila su jednom godišnje gospoda iz grada, te birala djevojku koja će im služiti za stan, hranu i nešto džeparca. Tako je jedna djevojka pošla sa jednom obitelji, ali se nakon nekog vremena vratila sa svojim suprugom Draganom Šmitom, te su se nastanili blizu jezera. Kako je on bio druželjubiv čovjek, često su imali goste, a oni koji bi im iz sela dolazili, govorili bi “Idemo k Šmitu”. I tako je Zeleno jezero postalo Šmitovo jezero.

Za ovo mjesto vezana je i legenda, koja kaže da je davno ovdje, strašni zmaj zarobio, oteo – djevojku. Pojavio se sveti Juraj i spasio ju, a u Šmitovom jezeru je navodno i dan danas kamen na kojem je “otisak” kopita konja svetog Jurja.

Na Ruti bajke u Ogulinu – tematskoj ruti koja sjedinjuje stvaralaštvo Ivane Brlić-Mažuranić sa lokacijama u mjestu i okolici, na Šmitovom jezeru je instalacija zmaja. Tu je i tabla koja označava Potjeha na Ruti bajke, iz Ivanine bajke ‘Kako je potjeh tražio istinu.’

Ako ste u Ogulinu, na Kleku ili okolici, tražite li istinu, zmaja, predah, krš, mirnoću, zavirite u ovaj kutak gdje se voda prelijeva iz kamena u jezerca a zatim ponire, ostavljajući smaragdnu, duboku, mističnu, i tajanstvenu notu svakom trenutku provedenom ovdje. Ako ste na jezeru za lijepa dana, obratite pažnju na izgled jezera – ono je u obliku srca kad je sunce iznad jezera.

Rupećica

Ovaj smaragdno krško vodeno šumski fenomen – u srcu ogulinskog kraja, neće vas ostaviti ravnodušnim – da ne govorimo koliko se pitke izvorske vode ovdje možete napiti – pogledom i mišlju o dubinama, zelenilu, podzemnom, nadzemnom, šumskom …. kako god i čemu god – duboko u prirodi a nadomak sela, mjesta i prometnica.

Ako trebate tumača – tu sam.

Izvori: Speleolog 58 – Hrvatsko biospeleološko društvo

One Reply to “Smaragdni kutak ogulinskog kraja”

  1. Drago mi je procitati clanak o jezeru pored kojeg sam se kao.klinac igrao I gdje sam naucio pecati. Jedino sto sam cuo drugaciju pricu o Šmitu…navidno je on bio lugar koji.je zivio pored jezera. Takodjer smo jednom istrazivali dubinu velikog jezera I na jednom mjestu ima stotinjak metara. Jednom smo I ronioca sa bocama poslali ali rekao je da je veliki ponor na sred jezera I nije se usudio zaroniti

Leave a Reply