Jasna u zavičaju bajke

Prije desetak godina sam već dobro znala za pripovjedačicu bajki Jasnu Held, zahvaljujući Ogulinskom festivalu bajki, ali nisam ni slutila da ćemo se sresti i da će mi taj susret promijeniti život.

Uvijek kažem, i uvijek ću i reći kad se spominjem Jasne, da me je naučila govoriti.

Dakako da sam govoriti znala, ali ono čemu me je ona poučila je da govor treba biti jasan i glasan, a kad sam tu prvu lekciju savladala primijetila sam da me se čuje, za razliku od prije.

Osim govornih vježbi, tehnike pripovijedanja, atmosfere govora, suočavanja s tremom pred javni nastup, odabir kostima i bajki ili priča koje nam odgovaraju te mentalnih skica, Jasna, odnosno vrijeme provedeno s njom, dalo je mom životu jednu novu dimenziju, koja je u meni i obitavala i u pravom trenutku došlo je do realizacije. Uz pomoć Jasne sam se ostvarila kao pripovjedačica bajki i priča za male i velike.

Jasna Held naša je prva profesionalna pripovjedačica bajki i priča. Tim se zanimanjem bavi dugi niz godina i utrla je put u Hrvatskoj toj osebujnoj profesiji, svakome tko želi slušati ili se tim poslom početi baviti. Svoja znanja i vještine nesebično dijeli.

Iza nje, nadamo se i ispred, niz je radionica pripovijedanja, još više nastupa, kako u Hrvatskoj tako i van nje. Ambasador je hrvatskih narodnih bajki u svijetu. Ovih dana posjetila je Ogulin, kako zna reći ‘svoj drugi dom’, pa smo iskoristile priliku za jedan kratki intervju pa pročitajte.

Dobrodošla, Jasna, u Ogulin. Kako se osjećate u ovom zavičaju koji se razlikuje od vašeg Dubrovnika, grada iz kojeg dolazite, znajući da nam nosite bajke i znanje o bajkama i tako oplemenjujete Ogulin kao zavičaj bajke?

  • Jednom sam negdje pročitala, ne sjećam se tko je to rekao, „gdje god dođem, doma dođem“, pa tako se i ja osjećam. Uostalom, ondje gdje su ti prijatelji, tamo je i dom.

Pripovijedate već dugi niz godina. Imate svoju vjernu publiku malih i velikih. Nastupate diljem zemlje i šire. Je li bilo teško na samim počecima i u kojem trenutku ste shvatili da je pripovijedanje i izvođačka umjetnost zapravo Vaš životni poziv?

  • Pitanje je ‘što je teško’? Kada čovjek nešto želi, osjeća i tomu teži, sve ono što mu dolazi u susret na tom putu-rješava- i ne doživljava kao teško, bez obzira kako to drugi vide. To je isto kao u bajkama a zapravo i u životu. Jedina je razlika u našem gledanju – hoćemo li nešto vidjeti kao prepreku i izazov kojeg trebamo riješiti ili kao problem koji nas pritišće. A kada sam shvatila da je to moj životni poziv…Eeeeee ( to bi moja babe rekla kada bi je pitali kako je nešto bilo u njenoj mladosti…) to je duga priča, duga jer se radi i o spoznajnom putu…

U Vašem repertoaru su stotine bajki. Vi ste svojevrsna baza bajki. Jednom prilikom netko Vas je upitao koliko bajki pripovijedate, odgovorili ste da ste nakon 250 prestali brojati. Koje od njih su najbolje prihvaćene od publike?

  • Sve ovisi koja je publika, gdje se nalazimo, koje je godišnje doba (o, da, čak i to!) i jesam li uspostavila dobar kontakt s publikom. I to nije jedino…

Poznato je da pripovijedanje, osim što raspiruje maštu, ima i terapeutski učinak. Jasna, podsjetite nas zašto je usmeno prenošenje važno i što nam ono donosi, a što ‘odnosi’?

  • Živi ljudski glas (ova formulacija tehnički čudno zvuči ali u današnjim vremenima ljudi pod usmeno prenošenje podrazumijevaju i elektronički snimljeno ili virtualno…nažalost) koji pripovijeda narodne bajke i priče dragocjeni je medij kojeg ništa drugo ne može zamijeniti! Narodne bajke i priče prenošene su čovječanstvom isključivo usmenim putem. Odgovor ću postaviti u pitanje: „Dovoljno je da se zapitamo – kako je to moguće da te iste bajke koje su ljudi slušali ne samo više stotina već i više tisuća godina, vrijede još i danas!“ Ja ću samo reći rječnikom bajki : ‘donosi nam svjetlost a odnosi tamu’…

Po Vašem mišljenju, kakvo je stanje s pripovjednom umjetnošću u Hrvatskoj trenutno? Na čemu se može i treba poraditi, što se može poboljšati?

  • Već ima pripovjedača koji se trude u pripovijedanju. I uvijek se ima na nečemu poraditi i poboljšati, to je individualno, mogu reći za sebe da uvijek sebe osluškujem (slušam kako pripovijedam i poslije o tome razmišljam ili ‘analiziram’) i sagledavam one trenutke na kojima trebam poraditi, koje drugi puta mogu bolje.

Jednom ste rekli ‘pripovijedanje je govorenje jednostavnih stvari na neobičan način’, možete li nam to malo pojasniti?

  • Kod narodnih bajki je važan ugođaj, atmosfera. Čarobne, čudesne događaje nećemo izgovarati na jednaki način kao neke opise ili neke ‘obične’ stvari. Obzirom da se odgovor na ovo pitanje tiče govora, nemoguće ga je pojasniti pisanom riječi, dobro može samo govornom riječi, jer tek kada ‘čuješ’ možeš razumjeti, pogotovo pitanje ‘ugođaja’ koji je presudan!

Mislite li da je pripovijedanju mjesto u vrtićima i školama? Osim toga i u staračkim domovima, bolnicama? Kakva su vaša iskustva?

  • Pripovijedanju je mjesto ondje gdje ima onih koji žele slušati. Nema granica!

Dosta čujemo o tome kako danas tehnologija preuzima i kako djeca imaju sve manje strpljenja razvijati govorne vještine. Kad im pak pripovijedamo, vidimo da itekako mogu provesti vrijeme bez mobitela, dapače, užive se i ‘prepuste’. To znači da ako im se obratimo jasno i glasno i posvetimo im vrijeme pripovijedajući (ili pričajući) – rado to prihvate.  Trebamo li stoga češće pripovijedati djeci?

  • U obranu djece moram reći da nisu djeca ta koja ‘ imaju sve manje strpljenja razvijati govorne vještine’ već su odrasli ti koji imaju sve manje strpljenja pomoći djeci da razvijaju govorne vještine. To je problem komunikacije koji se većini roditelja svodi na „ dobro jutro“, , kako je bilo u školi“ i „raspremi sobu“ i uvjereni su da nemaju problem komunikacije sa svojom djecom. Ono što je neprocjenjivo dragocjeno je pripovijedati djeci narodne bajke i to ne samo za govor. Narodne bajke djeci su potrebne, djeci su važne, ona ih trebaju. Što god neki rekli protiv bajki, ne znaju što govore. Ili kao što bi reko jedan lik iz bajke: „E, kad bi oni znali…Ali ne znaju!“

I posljednje pitanje, kada i gdje je Vaš sljedeći nastup? Zaštitno ste lice OGFB-a, što nam pripremate ove godine?

  • Moj sljedeći nastup biti će u Zagrebu a za Ogulin što pripremam? Dođite pa ćete čuti!

Jasna Held na www: http://bajke.net/ i Facebook

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *